Demo

 

Čuvari tradicije i običaja

Vajarski atelje, vajar i keramičar Drago Handanović

Dobojski vajar i keramičar, umjetnik poznat u širokim krugovima umjetničkog svijeta BiH i Balkana, g. Drago Handanović je zavšetkom Pedagoške akademije(smjer-Likovna umjetnost )započeo svoje stvaralaštvo u našem gradu i to pedagoškim radom u srednjim školama. Godine 1962. ostvaruje  dvije  spomen biste narodnih  heroja: Refika Bešlagića i Miloša Kupresa. Uporedo sa pedagoškim radom u osnovnom školi osnovao je prvu grupu mladih vajara pri Radničkom univerzitetu   u  Doboju. U tom  ateljeu formirale  su  se  dvije značajne  umjetničke ličnosti: Jadranko Durmić i Branislav Višt.

Godine 1971., sa Pavlom Stanišićem i Esom Kreso, osniva Sedamnaestoaprilski   likovni salon  i  1971. godine,  Umjetničku  galeriju. Od 1989. do 1992. godine   predaje  Keramičko oblikovanje i Tehnologiju na Keramičkom odsjeku u Školi za primijenjenu umjetnost u Sarajevu. Od 1992. do 2000. godine radi kao dizajner u Tvornici namještaja „Enterijer“ u  Doboju.

 Na inicijativu gosp. Jovanke Stojčinović – Nikolić,tadašnjeg direktora Centra za kulturu i obrazovanje, 2000. godine sa  Branislavom Vištom, zajedničkom  izložbom osniva  Dobojski  likovni  salon.

   Od 1961. godine  do danas, Handanović  je  realizovao  trideset  (30) spomenika  i petnaest (15)  skulptura  koje  su  postavljene  na javnim  mjestima.

    Jedinstvena je njegova stalna postavka skulptura u Sočkovcu i skulptura u Našicama, rađena od perforirane građevinske cigle te Skulptura „Metamorfoza“, postavljena u kasarni „3. maj“ u Doboju.

Ukrasio je Doboj i okolinu brojnim umjetničkim skulpturama. U njegovom ateljeu nastaju suveniri koji vjerno oslikavaju Doboj i ukrašavaju dom svakog posjetioca koji prođe kroz ovaj grad. Takođe je dizajnirao i izrađuje keramičke jabuke, dunje i medaljone sa reljefom prepoznatljive dobojske tvrđave. Zbog bogatstva dobojskog kraja ovom voćkom, jabuka je simbol Doboja.

INFO
VAJARSKI ATELJE

Vajar i keramičar Drago HANDANOVIĆ

Cara Dušana br. 19 Doboj

Tel.+387 (0)53 222 535,

     +387 (0)65 271 021

 

Umjetnički atelje, slikar, vajar i umjetnički dizajner Savo Petković

Savo Petković, umjetnik koji živi i stvara u Doboju, autor je brojnih djela iz oblasti slikarstva, vajarstva i umjetničkog dizajna. Završio je Školu za primjenjenu umjetnost - grafički odsjek, Višu pedagošku školu - likovni odsjek, nakon čega je diplomirao na Akademiji za primjenjene umjetnosti.

Umjetnički atelje g. Petkovića krase brojna djela, među kojima preovladavaju akvareli, te etno vrlo rijetki prirodni motivi u lirskom realizmu. Putujući umjetnik slika na licu mjesta ili po povratku svoje impresije prenosi na platno. Autor je spomenika, koji danas krase Banja Luku, Solun, Kruševac...Učesnik je velikog broja izložbi, kao samostalni i grupni izlagač, te dobitnik brojnih nagrada i priznanja u oblasti slikarstva, grafike i grafičkog dizajna.

 Neke od tih nagrada osvojio je u Grčkoj, Njemačkoj, Mađarskoj, Češkoj, Italiji, Srbiji, BiH... Član je Evropske unije za dizajn i vizuelne komunikacije.

INFO

UMJETNIČKI ATELJE Slikar, vajar i umjetnički dizajner Savo PETKOVIĆ

Nemanjina br.32  Doboj

Tel. +387 (0)53 236 293  

       +387 (0)65 254 281

 

Umjetnički atelje, graditelj i reparator violina Mirko Vukeljić

Graditeljstvo i reparacija violina je zanat i vještina kojom se g. Mirko Vukeljić bavi već 35 godina. Izučavajući ovaj zahtjevan zanat po evropskim muzičkim centrima, ljubav prema violini je i predanošću poslu je sve više rasla, tako da na njegovim instumentima danas sviraju violinisti u najpoznatijim svjetskim filharmonijama.

Pored dvojnice, šargije i frule, starih instrumenata na kojima se sviralo u ovim krajevima i violina je već dugo zastupljena. Zvuci violine daju živost i veselost melodičnim pjesmama dobojskih krajeva.

INFO
UMJETNIČKI ATELJE

Graditelj i reparator violina  Mirko Vukeljić

Filipa Višnjića bb Doboj

Tel.+387 (0)53 241 070,

     +387 (0)65 560 067

 

Izrada minijaturnih kazana za pečenje rakije

Ovaj vrijedni zantlija  vještinu izrade kazana za pečenje rakije naučio je od svog oca, ali se nije bavio njihovom izradom u standardnoj veličini već je nastojao da napravi minijaturnu verziju. Riječ je o minijaturnoj spravi, koja ima sve ono što i veliki rakijski kazan u kome se tokom jeseni peče rakija. G. Milenko već godinama izrađuje male rakijske kazane od jednog ili više litara koji su prava mala umjetnička djela.

Mnogo truda i znanja potrebno je da se napravi kazan litrenjak iz kojeg poteče domaća rakija. Za izradu kazana od 1 ili 2 l potrebno mu je oko 150 časova čistog kujundžijskog rada sa čekićem i makazama, ručnog rada koji jedino narušava upotreba električne bušilice. Kazan suvenir na sebi ima ugrađen otvor, odnosno mehanizam za sipanje i ispuštanje koma kao i mehanizam za miješanje.
Svoje svojevrsne suvenire izlaže na brojnim sajmovima male privrede i ostalim manifestacijama, a oko njegovog štanda je uglavnom najveća gužva. Na licu mjesta, za petnaestak minuta od litra koma potekne decilitar izuzetno jake rakije koja se u slast ispija.

Minijaturne kazane izrađuje po narudžbi, a narudžbe najviše poručuju ljudi iz inostranstva tako da se  može pohvaliti da njegovih umjetničkih djela ima širom svijeta.

INFO

FIRMOPISAČKI ATELJE  "OKA REKLAME"

Milenko B.      Doboj

Tel.00387 (0)53 221 108,

     00387 (0)65 987 868

E-mail: Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.%3E">Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.>

 

Izrada etno-namještaja

Kada nije u garaži, koju je pretvorio u radionicu, Sreten Aleksić iz Doboja, ide u potragu za porušenim stablima šljive, topole, hrasta i drugog osušenog drveća. Naročito je aktivan poslije olujnog nevremena, kad prikuplja srušena stabla sa korijenjem koja kasnije pretvara u unikatni namještaj.Drveće dovozi s kamenitog zemljišta gdje korijenje nije moglo da raste u dubinu. Poslije detaljnog čišćenja, drvo se premaže lakom za čamce i zaštiti, a zatim dolazi proces obrade alatima za drvo.

Sreten Aleksić jedan je od rijetkih zanatlija koji namještaj za etno-restorane, kafiće, vikendice i bašte izrađuje ručno, pa ni jedan njegov proizvod nije identičan. Njegov repromaterijal su kovane klanfe, drveni tiplovi, isušeno drveće, lakovi i farbe.

Stolovi, stolice, kreveti i drugi dijelovi namještaja koje proizvodi ovaj umjetnički zanatlija vrlo su dugovječni, a o njihovoj ljepoti ne treba posebno govoriti.Cijene namještaja su veoma prihvatljive, obzirom da se radi o unikatnom radu.


INFO

Sreten ALEKSIĆ

Usora, Doboj

Tel. 00387 (0)53 224 135

 

Etno grupa „IVA"

Etno grupa „Iva" osnovana je 2003. godine u Doboju kao samostalni vokalni ansambl. Ime je dobila po ljekovitoj travi koja raste na planini Ozren. Idejni tvorac i umjetnički rukovodilac je prof. Mr Saša Pavlović. Danas, pjevačka grupa broji 14 članova. Pored vokalnih kompozicija na repertoaru se nalaze i vokalno-instrumentalna djela iz oblasti folklorne muzike.

U proteklom periodu etno grupa „Iva" imala je veliki broj nastupa u Republici Srpskoj, Republici Srbiji i Republici Sloveniji. Takođe, „Iva" je učestvovala na Majskim muzičkim svečanostima u Bijeljini gdje je osvojila jednu zlatnu i jednu srebrnu medalju.

Etno grupa „Iva" ima za cilj očuvanje tradicionalnog srpskog muzičkog blaga, kao i promovisanje istog u originalnom obliku ali i u savremenim oblicima muzičkog izražavanja koji su popularni u modernom muzičkom svijetu. Pored izvornog narodnog stvaralaštva, etno grupa „Iva" bavi se i očuvanjem srpskih duhovnih (liturgijskih i paraliturgijskih) pjesama.

 

 INFO

Prof. mr Saša PAVLOVIĆ

Tel .00387 (0)65 561 175,

     00387 (0)53 202 020

 

Gradski duvački orkestar

Gradska limena muzika, kao vid kulturne nadgradnje u Doboju, ima dugu tradiciju. Duvački orkestar nastao je u okviru društva „Soko" 1920. godine. Orkestar je dosta brzo osposobljen za nastupe na manifestacijama.Od toga vremena mnogobrojni nastupi duvačkog orkestra, uticali su i doprinosili obogaćivanju sadržaja kulturno – zabavnog života u Doboju. Pored nastupa u Doboju orkestar gostuje i na koncertima limene muzike širom BiH i zemalja u okruženju. Danas orkestar broji 15 aktivnih članova.

INFO
Vođa orkestra Željko Udovičić

Tel. +387 (0)65 730 862

 

Dobojski tamburaši

Vokalno-instrumentalna grupa koja na svom repertoaru ima prvenstveno starogradsku muziku.U ovom duhu uradjena je i pjesma "Dobojska tvrđava" u produkciji Turističke organizacije grada Doboj.

Tamburaški sastav iz Doboja čine: Radenko Marković – gitara, Zoran Sofrenić – tamburaški prim, Stevo Stefanović – tamburaški bas prim i Aco Simeunović – tamburaški bas.

INFO
Tel.+387 (0)65 673 289

      +387(0) 66 715 204

 

Kulturno-umjetnička i sokolska društva

Brojna su i aktivna Kulturno-umjetnička i sokolska društva čiji članovi njeguju i vjerno prenose na nove naraštaje kulturu dobojskog kraja kroz bogate narodne nošnje i folklor, obilježavanje svetkovina, stare sportske discipline... Pobrojaćemo neke:

KUD „Doboj” je najbrojnije društvo sa dugodecenijskim postojanjem i velikim brojem osvojenih priznanja i nagrada, a zatim i KUD „Gradina”i HKD „Napredak” iz Doboja, potom KUD Boljanić, KUD Podnovlje, KUD  Ševarlije, KUD Osječani, KUD Ljeskve vode i mnogi drugi, dok su Sokolska društva koja trenutno egzistiraju: SD „Sveti Đorđe” iz Doboja, SD „Boljanić” iz Boljanića i SD”Krnjin”iz Ljeskovih voda.

 

Dobojska sela, riznice tradicionalnih običaja

Dobojska sela su riznica tradicionalnih običaja, muzike i uopšte načina življenja gostoljubivih domaćina koji će Vas uslužiti bogatom trpezom narodnih jela, pića i poslastica.Dvorišta seoskih domaćinstava ukrašavaju stari objekti i predmeti koji živo svjedoče o prošlim vremenima. Poljoprivreda i stočarstvo su oduvijek bili glavni način privređivanja.

Posted in Gdje ići

Sakralni objekti

PRAVOSLAVNA CRKVA SVETIH APOSTOLA PETRA I PAVLA

Na ulazu u Doboj sa sjeverne strane 1931. godine počela je gradnja Spomen hrama Svetih apostola Petra i Pavla.

Crkva je izgrađena na zemljištu bivših austro-ugarskih vojničkih baraka. Odlikuje se srpsko-vizantijskim stilom sa tlocrtom u obliku krsta dimenzija 16,90 x 16,90 m. Crkva je poslužila 5. januara 1936. godine, a osvetio ju je episkop zvorničko-tuzlanski Nektarije  1938. godine.Drvorez na ikonostasu u crkvi  izradio je ruski pukovnik Aleksandar Radkin, a ikone na ikonostasu i zidovima ruskinja Aleksandra N. Seljanko.

 

 

PRAVOSLAVNA CRKVA ROĐENJA PRESVETE BOGORODICE

Saborni spomen hram rođenja Presvete Bogorodice je građevina novijeg datuma. Sa gradnjom se započelo u oktobru 2001. godine, kada su osvještani temelji novog sabornog hrama u Doboju a od 2009. godine u hramu se redovno održavaju bogosluženja i liturgije.

Najveći dio radova na vanjskom uređenju hrama je završen , dok se unutrašnjost zdanja još uvijek uređuje shodno tradiciji Srpske pravoslavne crkve.

 

 

 

DŽAMIJA SELIMIJA

Osvajanjem dobojske tvrđave 1476. godine izmijenjeni su stražari Hrišćani na tvrđavi, a došli su Turci, pa se ta promjena nužno odnosila i na varoš i na njenu bogomolju. U podgrađu dobojske tvrđave sultan Selim (1520 – 1528) podigao je džamiju na mjestu nekadašnje crkve, a za potrebe posade tvrđave koja je tada imala oko 60 vojnika, a u podgrađu su živjele njihove porodice i razvijala se čaršija i malo trgovište.

Džamija, kao i ostali objekti tadašnjeg vremena, kroz vijekove više puta bili su spaljivani i rušeni. Džamija Selimija ili Selmija stradavala je od osvajačkih pohoda i požara. Materijalni tragovi govore kako su džamije u prošlosti bile građene u tehnici bondruka i šepera. Godine 1908. na istoj lokaciji sagrađena je prva džamija od tvrdog materijala, a četvrta po redu koja je srušena tokom građanskog rata u BiH 1992. g.Nakon završetka rata, na temeljima porušene gornje čaršijske džamije Selimija sagrađena je nova džamija po uzoru na prijašnju. Peta i posljednja džamija je otvorena 09. oktobra 2004. godine.

 

 

DŽAMIJA TRNJAK 

Džamija je izgrađena 1756. godine ali je nekoliko puta rekonstruisana. Najveće promjene doživjela je 1938. godine da bi voljom vjernika u nekim kasnijim vremenima srušena i započeta izgradnja potpuno nove džamije, koja je svoj konačni izgled, sa munarom i sahat kulom, dobila 1. avgusta 2004. godine kada je i svečano otvorena.

U prostorijama džamije nalaze se i kancelarije MIZ Doboj, biblioteka i savremena učionica za mekteb.

 

 

 

 

KATOLIČKA CRKVA PRESVETOG SRCA ISUSOVOG

Župa Doboj osnovana je 01.09.1896.godine. Godine 1879. vojnička baraka je preuređena u katoličku kapelicu. Župna zidana crkva i kuća građene su od 1896. do 1910. godine, na mjestu koje je tačno na pola puta između tadašnjeg Doboja i Usore. Do 1935. godine župa je bila posvećena svetoj Kristini, djevici i mučenici. Tada patron postaje Presveto srce Isusovo. Srušena je 1992.godine, tokom ratnih zbivanja, a obnovljena u periodu 2001-2005. godine. Prvo zvono za crkvu „Presveto srce Isusovo” nabavljeno je pri početku gradnje (1896.) i bilo je teško 660 kg. Drugo zvono austro-ugarske trupe odnijele su jer im je nedostajalo metalnih sirovina. Tek 1926. g. uspjela je nabavka novog zvona. Zvono koje danas krasi dobojsku katoličku crkvu takođe je teško 660 kg, a odliveno je u zvonolivnici Insbruk (Austrija).

Srušena je 1992.godine, tokom ratnih zbivanja, a obnovljena u periodu 2001-2005. godine.

 

 

 

 

SAMOSTAN SLUŽAVKI  MALOG  ISUSA

U neposrednoj blizini biblioteke, muzeja i katoličke crkve, tiho i u miru Božjem, radeći jedan veoma human posao, žive časne sestre iz reda Služavki Malog Isusa.  Red Služavki Malog Isusa ubraja se u mlađi red katoličke crkve prema nastanku, a osnovao ga je prvi bosanski nadbiskup Josip Štadler (Stadler) 1890. godine u Sarajevu. Cilj ovog reda, uz posvećenje Bogu kao osnovne svrhe svih redova, je pružanje pomoći odbačenim, iznemoglim i bez staranja. Iako je volio svaki dio ove zemlje, Stadler je iz nekog razloga ipak želio da njegove duhovne kćeri – sestre Služavke Maloga Isusa – žive u Doboju. Tu je svoju želju rekao preč. Petru Ajvazoviću, nekadašnjemu dobojskomu župniku, a on je to ispričao sestrama pri njihovu dolasku u Doboj.

Zajednica sestara u Doboj je prvi put došla 1942. godine. Bavile su se  podučavanjem mladih u muzici, vodile zabavište, osnovale i vodile crkveni zbor, uređivale crkvu, priređivale akademije i posjećivale okolne župe. Njihove aktivnosti i boravak u Doboju prekinut je 1949. godine od jugoslavenske mjesne vlasti dobile nalog da napuste samostan i grad Doboj. U Doboj i svoj samostan vratile su se 1968. godine i započele obnovu samostana. Pored osnovnih sanacija na samostanu, vršena je dogradnja i proširenje samostana u 1977. i 1978. g. Obnovljeni samostan blagoslovljen je 01. 04. 1978.

Drugi boravak sestara u Doboju prekinut je Građanskim ratom u BiH. 1992. godine. Treći dolazak i obnova samostana desila se 2009. godine, od kada su Sestre  ponovo u službi bolesnika, siromaha.

 

 

HRIŠĆANSKA ADVENTISTIČKA CRKVA

 

Ova mala vjerska zajednica je smještena u kući, koja je izgrađena pedesetih godina prošlog vijeka.

Pročelje zdanja karakteriše veliki krst koji čini sastavni dio građevine, a ploča sa nazivom vjerske zajednice omogućava da bez dvoumljenja, namjernika dovede na pravu adresu.

Osnov učenja Adventista je direktno obraćanje Bogu i nepriznavanje svetaca.

 

 

 

 

 

 

JEVREJSKI KULTURNI CENTAR SA SINAGOGOM 

 

Jevrejska opština Doboj formirana je 1871. godine i od tada djeluje i radi do današnjih dana. Pored Jevrejske opštine, 

Doboj je i sjedište Jevrejske zajednice Republike Srpske. Prva Sinagoga u Doboju podignuta je 1874.godine, a srušena je tokom Drugod svjetskog rata. Od nekadašnje Sinagoge pronađena su jedino ulazna vrata, koja su ugrađena u današnju Sinagogu u Doboju.

Jevrejski kulturni centar sa Sinagogom, poznat i kao kuća mira „Bejt šalom”, otvoren je u slavu božiju i na korist i radost jevrejskog naroda 2003. godine, nakon obnove i rekonstrukcije porodične kuće Aleksandra Vrhovskog i Ota Kalmara, izgrađene 1922.godine.

Tel. + 387(0) 53 241 235            

      + 387(0) 65 441 288

     Kralja Aleksandra B3

Posted in Gdje ići

Spomenici

 

PARK NARODNIH HEROJA

 

Na tom prostoru bilo je napušteno muslimansko groblje u kojem su odavno prestale dženaze i sahrane, sa ponekim zaostalim nišanom i stalno plavljeno od potoka Liješnja, čije poplave nije moglo spriječiti ni kanalisanje od strane austro-ugarskih vlasti ni izgradnja betonskih mostova ..., podignut je nakon II. svjetskog rata u znak sjećanja na borce NOB-a.  

Dana 15. novembra 1953. godine  u centralnom dijelu parka otvoren je plato sa spomen-kosturnicom i obeliskom visokim 14,5 m. Njegova tri brida su trebala da podsjećaju na bratstvo-jedinstvo i zajedničku borbu  Srba,  Hrvata i Muslimana. Od tada gradski park nosi naziv Park narodnih heroja, čije su kosti, zajedno sa kostima oko 200 poginulih partizana iz dobojskog kraja, uz dužno poštovanje i počasti sahranjene u spomen-kosturnicu.

Danas, Spomen park narodnih heroja u Doboju, se sastoji od: parka, spomen kosturnice, spomenika-statičkog monolita od 17 tona u obliku stećka, obeliska – autora Mirka Ostoje (autor je centralnog spomenika sa obeliskom i reljefom), spomen-ploče sa imenima palih boraca NOB-a i 5 bista narodnih heroja NOB-a. 

 

 

 

SPOMENIK ŽRTVAMA DOBOJSKOG LOGORA

Na mjestu na kojem je prije jednog vijeka bio logor, a decenijama kasnije iskopavane kosti srpskih žrtava, podignut je spomenik stradalima. Na kompleksu u blizini željezničke 

stanice otkrivena je i ploča žrtvama dobojakog logora.

Kroz austrougarski logor od 1915 do 1917. godine prošlo je oko 46 000 Srba, uglavnom sa područja Romanije, Hercegovine i Podrinja. Oko 12 000 njih ostavilo je kosti u logoru. Do završetka novoizgrađenog spomenika pomen žrtvama odavao se u spomen kosturnici kod hrama Sveth apostola Petra i Pavla.

Tu je ukomponovan kip logoraša koji je ranije bio kraj spomen kosturnice kod crkve i novo obilježje krst, kao simbol pravoslavlja.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

PARNA LOKOMOTIVA – ĆIRO

U Doboju, nekadašnjem velikom željezničkom raskršću, svakog će putnika u glavnoj gradskoj ulici dočekati lokomotiva legendarnog „Ćire“. Ona djeluje potpuno nestvarno okružena modernim zgradama kao što je i upravna željeznička zgrada koja se nalazi odmah iza stare lokomotive. 

Voz u ovim krajevima nije uvijek tutnjao, narod je za vrijeme izgradnje pruge s čudom gledao u velike i teške mašine koje su pištale i ispuštale oblake dima. Zbog toga vozove u ovom kraju prozvaše „šejtan arabama“ a za sve je bila odgovorna uskotračna pruga koja je dovozila Ćiru od 12 februara 1879. godine do 31. marta 1968. Za spomen tom vremenu postavljen je i Ćiro koji se Dobojlijama osmjehuje svakog dana.

 

 

Posted in Gdje ići